MICROMANAGEMENT FILES #001 - “Prvih i zadnjih sat vremena ne smijemo na WC.”

Prvih sat vremena na poslu nema pauze.
Zadnjih sat vremena na poslu nema pauze.

Neformalno pravilo. Službeni razlog: “operativna stabilnost”.

Radim administraciju. Excel, mailovi, pozivi. Ništa što će se urušiti ako netko nestane četiri minute. Ali u 8:32 ne ustaješ. U 15:10 također ne.

Nitko ne kaže izravno: “Zabranjeno.”
Samo dobiješ podsjetnik da se pauze primjećuju.

Prvih sat vremena moraš pokazati da si tu.
Zadnjih sat vremena moraš pokazati da još uvijek jesi.

Jednom je kolega dobio komentar da “često” ide na pauzu pred kraj smjene.
Često = dva puta u tjednu.

Počela sam planirati vodu.
Ne pijem kavu prije 9. Nakon 14h smanjujem unos tekućine. Postoji interna matematika izdržljivosti.

U jednom trenutku pogledala sam na sat i pomislila: “Još 12 minuta do dozvoljenog vremena.”

Tada shvatiš da problem nije WC.

Problem je ideja da produktivnost ovisi o fizičkoj nepomičnosti. Kao da je prisutnost isto što i vrijednost.

Kad netko nestane 5 minuta, ništa se ne raspadne.
Ali osjećaj da te se mjeri — ostaje.

Ako je sustav ugrožen odlaskom zaposlenika na WC u 8:32, problem nije u zaposleniku.

— Administrativna djelatnica, 29